Imela

Imela

Imela je rod poluparazitskih grmova iz porodice Loranthaceae. Poluparazit je biljka koja koristi vodu i otopljene mineralne tvari od domaćina odnosno druge biljke, a organske si tvari osigurava sama jer ima sposobnost fotosinteze.

Obuhvaća stotinjak europskih, azijskih, afričkih i australskih vrsta koje žive na raznom drveću. Najbolje se može uočiti zimi kad otpadne list na drveću.

Kod nas se pojavljuju sljedeće vrste Viscum album L. (bjelogorična bijela imela), Viscum laxum Boiss. (crnogorična bijela imela) i Loranthus europaeus L. (hrastova imela; žuta imela).

Viscum album L. je polunametnica na većem broju lisnatog drveća, a osobito na vrstama iz porodice Salicaceae (vrbovke) i Rosaceae (ruže). Boba je većinom bijela. U sjemenci su dva embrija.

Viscum laxum Boiss. je polunametnica na četinjačama (jela, obični i crni bor, munika). Boba je bijela ili žućkasta. U sjemenci se nalazi jedan embrij. Prouzrokuje značajne štete: napadnute grane slabe, dok konačno ne odumru. Jače napadnuto drvo prestaje rasti u visinu, a godišnji prirast u debljinu znatno slabi.

Loranthus europaeus L. je listopadna polunametnica na hrastovima (medunac, cer, lužnjak, kitnjak, sladun) ili na pitomom kestenu. Plod je žuta boba.

Loranthus europaeus L.

Fotografije preuzete s internetskih stranica:

https://www.flickr.com/photos/digitplantimages/3325229947
http://naturephoto-walter.blogspot.hr/2015/01/debrecen-hungary-debrecen-ungarn.html

Viscum album L.

Fotografije preuzete s internetskih stranica:

http://www.discoverlife.org/mp/20p?see=I_MWS16857&res=640
http://www.botanikaland.hu/viscum-album/feher-fagyongy/

Suzbijanje imele moguće je na taj način da se zimi ili u rano proljeće odsijeku napadnute grane. Odstranjivanjem samih biljaka ne postiže se mnogo jer iz haustorija kasnije kroz koru istjeraju novi izbojci.

Razni narodni običaji uporabe imele u zaštiti od zlih duhova zadržali su se do današnjeg dana. Germani su imelu smatrali jakim, strašnim i smrtonosnim oružjem. Kao sveta biljka keltskih druida rabljena je u magijskim obredima za dobivanje napitaka za snagu, hrabrost, nepobjedivost i za liječenje svih bolesti. Imela je predstavljala simbol ljubavi i vjenčanja ako se nosila kao talisman.

Bijeloj imeli se pripisuju ljekovita svojstva. Beru se stapka i listovi do trećeg koljena (mladi) od mjeseca studenog do svibnja te se suše na toplom i zračnom mjestu. Svježi sok od listova imele dobiva se mljevenjem te cijeđenjem listova. Od listova se može pripremiti tinktura i ljekovite rakije travarice ili imelina rakija (biska). Od boba se izrađuje ljepilo kojega su nekad rabili za lov ptica. U pučkoj medicini imela se rabi kod kroničnog zatvora, za opuštanje živčanog sustava, za protuupalna djelovanja, kod upale usta, grla, crijeva, za zaustavljanje krvarenja, kod visokog krvnog tlaka, kod epilepsije, histerije, nesvjestice, groznice, kod raznih bolesti srca kao srčani stimulator, kod raznih glavobolja, kod ekcema, kod tegoba menopauze, kod bolesti cirkulacije, kod šumova u ušima, kod raznih karcinoma, kod bolesti želuca, naročito gastritisa, kao stimulans gušterače i metabolizma, kao arteriosklerotik protiv ovapnjenja krvnih žila, kod varikoznih vena. Danas ekstrakt imele predstavlja znanstveno dokazan lijek za najteža oboljenja kao što su tumori i karcinomi.

Općenito o imeli: imele su kuglasta oblika s promjerom do 1m. Grančice su višestruko rašljasto razgranjene, zelenosmeđe i krhke. Listovi su nasuprotni, jednostavni, duguljasti, zelenkastožuti, 3 - 6 cm široki, kožasti, cijela ruba. Cvjetovi su sitni, jednospolni i dvodomni, žućkastozeleni, stoje po 3 - 5 u pazušcima listova. Cvjeta u rano proljeće. Ženski se cvjetovi otvaraju prije muških, jedni i drugi izlučuju nektar koji miriši po narančama. Oprašivanje vrše insekti. Plod je okrugla boba veličine graška, najprije zelena, zatim sjajna bijeložuta, ispunjena žilavim sluzavim mesom, s jednim ili više embrija u sjemenci. Plodovi sazore kasno u jesen; ptice ih jedu i raznose u toku zime. Klijanje sjemenki moguće je samo pri svjetlu. Najprije se stvori organ za pričvršćivanje biljke za granu. Iz njegove sredine nastaje kasnije sisaljka koja izlučuje enzime i tako rastvara stanice kore. Sisaljka prodire kroz koru te se razgrana u čitav sustav crpki (haustorija), dopire do drva i upija iz domaćina vodu s otopljenim mineralnim tvarima. Kako drvo svake godine prirašćuje i stvara godove, crpke postepeno tonu u drvo, odumiru i ostavljaju za sobom kanale.

Imela i domaćin gdje se jasno vidi sustav crpki (haustorija)

Slika preuzeta s internetske stranice:
http://biodidac.bio.uottawa.ca/thumbnails/filedet.htm/File_name/sant001b/File_type/gif

IZVORI:

  • ŠUMARSKA ENCIKLOPEDIJA, SVEZAK II, (1983.); izdavač: Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
  • Lesinger, Ivan: Kućna biljna ljekarna (2006.); izdavač: Adamić, Rijeka

Saša Miharija, dipl. ing. šum.

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Ministarstvo poljoprivrede
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr