Smolasti rak borova (Gibberella circinata Nirenberg & O’Donnell)

Smolasti rak borova <i>(Gibberella circinata Nirenberg & O’Donnell)</i>

Karantenski štetni organizmi u šumarstvu zajednički je naziv za sve alohtone organizme (štetočinje) potencijalno štetne za šume i šumarstvo određene države koji još uvijek nisu pronađeni unutar njenih granica, ali postoji velika opasnost da uđu ili su prisutni na manjim područjima te se njihovo širenje nastoji zaustaviti prihvatljivim mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja.

Na listi karantenskih štetnika u Republici Hrvatskoj od 2009. našla se i gljiva Gibberella circinata (anamorfni stadij Fusarium circinatum). Vrsta predstavlja novu prijetnju borovim sastojinama, naročito Mediteranskog pojasa. Bolest je prvi put nađena 1946. u Sjevernoj Karolini (SAD), a kasnije se proširila na Čile, Južnu Afriku, Meksiko, Japan, Haiti, Irak i dr. U Europu je stigla 2005. godine, prvo u Španjolsku, a 2007. uočena je u Italiji, Francuskoj i Portugalu. Najosjetljivija vrsta na ovog patogena je Pinus radiata, ali napada i veliki broj drugih vrsta roda Pinus te duglaziju.

Potencijalni domadari u Hrvatskoj smatraju se od domaćih vrsta alepski bor (Pinus halepensis), pinija (Pinus pinea) i obični bor (Pinus sylvestris), a unesenih primorski (Pinus pinaster) i američki borovac (Pinus strobus) te duglazija ( Pseudotsuga menziesii). Naravno da treba uzeti u obzir i sve druge vrste evidentirane kao domaćine, u tekstu se navode vrste najčešće prisutne u Hrvatskoj. Ovo se posebno odnosi na dobavljače i distributere ukrasnog sadnog materijala.

Zahvaća sve biljne organe odraslih stabala uključujući i češer te sjeme i klijance. Infekcija se vrši mikro- i makrokonidijama koje prenose vjetar i kukci.

Najčešći kukci koji prenose zarazu su rodovi potkornjaka Ips spp., Pityophthorus spp., te vrste Conophthorus radiatae, Ernobius punctulatus i dr. Zarazu vrše direktno, prijenosom spora sa dijelova svog tijela (vektori) ili otvaranjem rana na stablu preko kojih spore naknadno uđu, nošene nekim drugim prijenosnikom.

Sjetva zaraženog sjemena rezultira smrću klijanaca i polijeganjem ponika. Kod klijanaca infekcija zahvaća korjenčić (hipokotil) u razini površine tla, ili se nekroza širi od sjemenog ovoja i supki (kotiledona) do stabljike klijanca.

Primarna infekcija može nastati i ako je zdravo sjeme posijano ili sadnica posađena u zaraženom tlu. U slučaju zaraženog tla infekcija stabalaca i odraslih stabala počinje u korijenu i širi se na deblo i krošnju. Simptomi oboljenja korijena su gubitak boje (diskoloracija) i raspadanje vanjske ovojnice (disintegracija korteksa). Nadzemni simptomi vidljivi su nakon što se bolest proširi na cijelu korijensku mrežu i zahvati stabljiku. Listovi poprimaju jednoliku zelenu boju bez sjaja, koja kasnije prelazi u žutu. Konačni stadij je smeđa boja tj. odumiranje listova. Na deblu, u razini tla, ispod kore vidljiva je smola i promjena boje tkiva u medno do tamnosmeđu boju. Kod infekcije grana uočljivo je propadanje zaraženog područja, najčešće zone oko pršljena grana, rjeđe van te zone. Prvi simptomi su venuće iglica i akumulacija smole na površini grana, iznad mjesta zaraze.

Zaražene iglice venu, mijenjajući boju od žute, crvene do smeđe. U kratko vrijeme biljka gubi lisnu masu i prepoznatljiva je po ogoljelim, klonulim vršnim izbojcima koji poprimaju izgled kuke.

Ispod kore zaraženih grana vidljivo je tamnosmeđe tkivo, natopljeno smolom. Pojedinačne infekcije zadržavaju se lokalno, uz mjesto infekcije i dovode do odumiranja zaražene grane.

Naknadnim infekcijama bolest dobiva na snazi što može rezultirati odumiranjem krošnje. Iako se inicijalne infekcije zadržavaju na vrhovima grančica, širenje zaraze na veće grane i stabljiku (deblo) rezultira sušenjem vrha krošnje ili smrću cijelog stabla. Infekcija debla potiče proizvodnju opsežnih količina smole na velikom dijelu kore.

Uočeno je da pojedina stabla različito djeluju na postojanost bolesti - neka stabla normalno rastu i razvijaju se unatoč prisutnosti bolesti dok druga obolijevaju, sporije napreduju ili umiru. To se povezuje s genetskim predispozicijama i rezistentnosti što upućuje na mogućnost uzgoja otpornih jedinki.

U državama gdje ova bolest predstavlja kronični problem provode se preventivne i kurativne higijenske i sanitarne mjere. U zaraženim područjima preporuka je praćenje stanja stabala i uklanjanje samo u slučaju jače zaraze i širenja na nezaražena područja. U nekim slučajevima dovoljno je uklanjanje zaraženih dijelova biljke i uništavanje zaraženog materijala. Oruđe za rezidbu je potrebno dezinficirati. Dobra je mjera i samo usitnjavanje biljnih dijelova i dezinfekcija vrućom parom prije daljnjeg prometa. Krupniji drvni materijal nije preporučljivo unositi u nezaražena područja, a ukoliko se ipak unosi, potrebno je izvršiti okoravanje da se izbjegne prijenos vektora (kukci prijenosnici).

Objekti za proizvodnju reproduktivnog materijala i plantaže za proizvodnju božićnih drvaca zahtijevaju strožu kontrolu i agresivnije mjere zaštite što uključuje obvezno uništavanje zaraženih biljaka i biljnih dijelova, vađenje i uništavanje korijena, dezinfekciju tla i korištenih alata, strojeva drugih pomagala koja su došla u kontakt s patogenom. Naročito je važno koristiti zdravi, lokalni, reproduktivni materijal koji posjeduje prirodnu rezistentnost na bolest.

Biološke metode zaštite tek se istražuju. Dobre rezultate kod zaštite odraslih biljaka pokazuju istraživanja gljive Fusarium moniliforme (Gibberella fujikuroi) koja se koristi kod premazivanja rana ugroženih stabala. Kemijska kontrola se razlikuje ovisno o zakonodavstvu pojedine države.

Kod suzbijanja bolesti u šumskim sastojinama postoje ograničenja. Fungicidi koji djeluju protiv patogena su dostupni te se, u načelu, stabla mogu zaštiti od infekcije. Međutim, održavanje dovoljno visoke koncentracije aktivne tvari na šumskim površinama je problematično iz ekonomskog i ekološkog razloga pa se taj način zaštite u šumama ne prakticira.

Kemijska kontrola može biti izvediva u kontroliranim uvjetima kao što su šumski rasadnici i rasadnici za proizvodnju božićnih drvaca. U uvjetima rasadnika, fungicidi se mogu koristiti. Na primjer, dezinfekcija sjemena tiabendazol-dimetil-sulfoksidom povećava klijavost i preživljavanje sadnica (Runion i Bruck, 1988). Za dezinfekciju tla koriste se biocidi širokog spektra, kao npr. metam-natrij. Suzbijanje vektora insekticidima je također moguća, ali ne i popularna mjera. Korištenje pesticida mora biti u skladu sa zakonom i uz preporuku stručnjaka za zaštitu bilja. U Hrvatskoj ova bolest još nije uočena, ali to ne isključuje potreban oprez na što obvezuje i zakonodavstvo Republike Hrvatske.

Fitosanitarne mjere za sprječavanje širenja gljivice G. circinata propisane su odlukom Europske Komisije (2007/433/EC), a za Hrvatsku i Pravilnikom o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja gljive Gibberella circinata Nirenberg and O’Donnell (N.N. 55/2009.). One, u slučaju potvrde zaraze ovim štetnim organizmom, određuju formiranje tzv. demarkiranog područja na mjestu nalaza te provođenje mjera u skladu s propisima.

Šumoposjednici te korisnici ukrasnog biljnog materijala moraju povećati pozornost kod praćenja zdravstvenog stanja i eventualne pojave simptoma na vrstama roda Pinus. Ukoliko postoji i najmanja sumnja u ovu bolest hitno treba obavijestiti nadležne institucije - fitosanitarnog, poljoprivrednog ili šumarskog inspektora, Zavod za zaštitu bilja ili Hrvatski šumarski institut, a biti će dovoljno ako se kontaktira najbliži poljoprivredni ili šumarski savjetnik naše Službe. Vrlo je važno istaknuti da u slučaju sumnje na zarazu (neovisno o kojoj se bolesti radi) najbolje je uništiti zaraženi materijal jer na taj način sprečavamo širenje bolesti, na način da se potpuno uništi nakon što nadležne inspekcije uzmu uzorke. Nikako nije dopušteno sumnjivi materijal odlagati u šumu jer se time širi zaraza. Savjesno i pravovremeno djelovanje najbolji su put za zaustavljanja širenja zaraze.

Ksenija Franulović, dipl. ing. šum.
Stručna savjetnica za šume šumoposjednika 

Fotografije:

http://www.cabi.org/isc/datasheet/25153

Literatura:

http://www.plantwise.org/KnowledgeBank/Datasheet.aspx?dsid=25153

http://www.cabi.org/isc/datasheet/25153

http://www.hcphs.hr/files/smolasti-rak-bora.pdf

https://www.stetnici.sumins.hr/attachments/7%20NOVAK%20AGBABA1.pdf

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Ministarstvo poljoprivrede
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr