Šumska higijena

Šumska higijena

Šumska higijena predstavlja niz preventivnih i kurativnih šumsko-uzgojnih i zaštitnih mjera koje provodimo u sastojinama u cilju očuvanja njihovog zdravlja.

Zdrave sastojine  preduvjet su ostvarivanja ciljeva gospodarenja- održavanje potrajnosti, bioraznolikosti  i ekološke stabilnosti .Cilj higijene šuma je održavanje brojnosti populacije štetnika i pojavnosti mikroorganizama u normalnim granicama, tj. granicama u kojima njihova pojavnost ne djeluje štetno na sastojinu te osiguravanje potrajnosti sastojine. Istrijebljivanje bilo koje vrste organizma u suprotnosti je sa suvremenim načinom gospodarenja šumama. Svaka biljna i životinjska vrsta te mikroorganizmi  članovi su  pojedinog šumskog ekosustava i kao takvi   imaju svoju  (nezamjenjivu) ulogu u složenim odnosima unutar biocenoze. Potpuno uništenje narušilo bi biološku ravnotežu i ugrozilo opstanak šumskog ekosustava kao cjeline.

Ako sastojinu promatramo kao jedan živi organizam, kukci, veće životinje i mikroorganizmi (gljive, bakterije, virusi…) dio su hranidbenog lanca. Stvarna opasnost za šumu počinje tek kad brojnost populacije određenog organizma poraste iznad normalnih vrijednosti. Brojnost populacije neke vrste ovisi o više čimbenika, a glavni su biološki potencijal- sposobnost reprodukcije, zapremnina prostora i količina hrane. Ako su uvjeti u okolišu povoljni za štetni organizam, a nepovoljni za domadara (napadnuti organizam) , dolazi do naglog rasta brojnosti populacije štetnog organizma. Brojnost raste sve dok ima dovoljno hrane i prostora, kad ih ponestane, spontano dolazi i do smanjivanja brojnosti populacije i vraćanje u latentno (normalno) stanje.

Naravno da ne možemo čekati nestanak hrane, u ovom slučaju šumskih  biljaka, već, da bi očuvali šumu, moramo puno prije djelovati.

Sami zakonski propisi vezani za šumarstvo  prvi su način očuvanja zdravlja šume-čuvanje šuma, šumski red, karantena, dijagnozno prognozna služba, provođenje propisanih radova biološke obnove šuma, zaštita šuma od požara i dr .

Šumoposjednici, uz stručnu pomoć savjetnika, vlastitim aktivnostima također mogu pridonijeti zdravlju svojih šumskih posjeda . 

Provođenje  odgovarajućih šumsko-uzgojnih radova od njege mladih biljaka, njege tla pa sve  obnove sastojina, jedan su od temelja zdrave sastojine i važna mjera šumske higijene.

U preventivne mjere spadaju šumsko uzgojne mjere kojima se postiže i održava optimalna struktura tijekom cijelog života  sastojina. Mješovite sastojine u kojima postoje sva tri sloja-sloj drveća, grmlja i prizemnog rašća u pravilu su otpornije i stabilnije od čistih sastojina, monokultura i plantaža. Bioraznolikost biljnih vrsta osigurava dom za različite životinjske organizme, prirodne neprijatelje štetnih organizama. Dovoljan broj prirodnih neprijatelja, garancija su za održavanje normalne  brojnosti potencijalnih uzročnika šteta.

Ptice spadaju u grupu najkorisnih životinja u reguliranju brojnosti štetnih  kukaca, a često su meta lovokradica ili žrtve nekontroliranog korištenja pesticida pa je njihova zaštita, kao i zaštita ostalih korisnih šumskih životinja,  bitna mjera higijene šuma.  Organiziranje njihove prehrane tijekom zimskih mjeseci uvijek je preporučljivo i hvale vrijedno .

Šume, naročito mješovite sastojine zaslužne su i za očuvanje kvalitete šumskog tla. Bogati sloj listinca te mrtve životinje, djelovanjem mikroorganizama u tlu, raspadaju se i rastvaraju  na jednostavnije, biljci dostupne hranjive sastojke. Dostupnost svih potrebnih hranjiva pomaže jačanju imuniteta biljaka i cijele sastojine. Gdjegod je broj vrsta reduciran (monokulture, plantaže…) poremećen je odnos hranjiva u tlu. Treba voditi računa da se ravnoteža narušava i korištenjem pesticida koji negativno djeluju na prirodne neprijatelje štetnika i uzročnike  bolesti te na mikroorganizme u tlu,a  koji su presudni za rastvaranje listinca i stvaranje humusa.

Za kontroliranje brojnosti štetnog organizma  neizostavna mjera  je praćenje stanja sastojine i  brzo reagiranje na svaki disbalans  što uključuje  uklanjanje izvora hrane za štetne organizme i uništavanje mjesta razmožavanja. Pod time se misli uklanjanje oštećenih, bolesnih stabala koje su potencijalno pogodno mjesto namnažanja nekog štetnog organizma ili predstavljaju lako dostupne veće količine hrane na jednom mjestu.

Šumski red obuhvaća niz postupaka kojima se, između ostalog,  smanjuje mogućnost razvoja štetnika i bolesti i omogućava nesmetano daljnje provođenje svih mjera neophodnih za normalno gospodarenje šumama- određivanje vremena sječe, određivanje ii obilježavanje izvoznih puteva prije izvođenja sječe,  okoravanje trupaca i panjeva, vađenje panjeva, usitnjavanje ili uhrpičavanje  ostataka posječenih stabala, uređivanje puteva nakon sječe, čepiranje mladih biljaka, ostavljanje nekoliko trulih stabala zbog ptica i drugih životinja koje u njima žive i dr.

Sanacija nakon kalamiteta (požara, napada štetnika ili bolesti, snjegoloma …) također je dio higijene šuma. U takvim stanjima sastojina je najosjetljivija i svu pažnju treba usmjeriti  na postupke kojima sastojinu vraćamo u „normalno“ stanje. To uključuje: uklanjanje oštećenih i slomljenih stabala, spaljivanje zaraženog materijala, obnova i njega sastojine i druge šumskouzgojne mjere .

U slučaju masovne pojave štetnika i bolesti prednost uvijek treba dati ekološko prihvatljivim metodama –mehaničkim, biološkim ili biokemijskim, a kemijske koristiti kao zadnju mogućnost.

Odluku o odabiru metoda zaštite šume i određivanju  šumskouzgojnih radova  treba obavezno prepustiti stručnjaku jer samo educirana osoba može ocijeniti i predvidjeti moguće posljedice i prepoznati prijetnju ili pogodnost neke metode.

Čovjek je često negativan čimbenik u zaštiti šuma. Svojim postupcima i djelovanjem odgovoran je za narušavanje zdravlja šume i remećenja biološke ravnoteže. Od najčešćih takvih djelovanja možemo istaknuti zračna onečišćenja i onečišćenja tla, nekontrolirane sječe, požare, krivolov i odlaganje otpada.

 Otpad u šumi je jedna od glavnih prijetnji  šumi-izvor je različitih onečišćenja, mogući je uzrok požara  i narušava estetski izgled šumskog krajobraza. Zatečeni otpad mora se što prije ukloniti iz šume i nastojati spriječiti daljnja onečišćenja. To nije  uvijek jednostavno zbog izostanka plana čuvanja privatnih šuma pa jedino što šumoposjednici mogu je organizirati čuvanje svojih posjeda kroz međusobnu suradnju i aktivnosti udruga te suradnjom s lokalnom samoupravom, Savjetodavnom službom, šumarskom inspekcijom, ekološkim udrugama  i policijom.

 Odgovoran i savjestan pojedinac, bilo da se radi o vlasniku šume ili samo korisniku šumskih blagodati, najvažniji je čimbenik opstanka šumskih ekosustava. Edukacija i informiranje stanovnika mora početi u najranijem djetinjstvu i trajati cijelog života kao važna i neizostavna mjera higijene šuma i bitna karika u lancu postupaka za očuvanje postojanosti šuma.

                                                                                                     Ksenija Franulović, dipl. ing. šum.
Stručna savjetnica za šume šumoposjednika

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Ministarstvo poljoprivrede
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr