Važnost i učinak zelene gnojidbe u poljoprivrednoj proizvodnji

Važnost i učinak zelene gnojidbe u poljoprivrednoj proizvodnji

Prema načelima višestruke sukladnosti obaveza poljoprivrednih proizvođača je strogo poštivanje zahtjeva zaštite okoliša, zdravstvenog stanja ljudi, životinja i biljaka uz održavanje poljoprivrednog zemljišta u dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju.

 Zelena gnojidba prema načelima dobre poljoprivredne prakse predstavlja važnu mjeru u cilju očuvanja optimalnih fizikalnih svojstava i povećanja plodnosti tla. Prilikom sjetve siderata je važno da biljka u relativno kratkom vremenu razvije što veću nadzemnu masu, korijen što jače proraste masu tla, dok je za leguminoze bitno i usvajanje što veće količine dušika. Prilikom sjetve siderata neophodno je uzeti u obzir: vrijeme sjetve i dužinu vegetacije, mogućnost sjetve narednog usjeva (ne iz iste porodice), otpornost prema bolestima, štetočinama i suši, otpornost prema mrazu kao i cijenu i količinu sjemena.

Biljne vrste za zelenu gnojidbu

Biljke posijane za zelenu gnojidbu obogaćuju tlo organskom tvari, poboljšavaju biološku aktivnost tla, koriste teže pristupačna hraniva, a na težim tlima popravljaju biološku drenažu tla. Na lakšim tlima povećavaju kapacitet tla za vodu, utječu na pedohigijenu te osiguravaju opskrbu tla organskom tvari i bolju pristupačnost hranjivih elemenata. Osim toga indirektno utječu na smanjenje korovske populacije, zasjenjuju tlo i sprječavaju isušivanje tla u ljetnom razdoblju, smanjuju potrebu za dodavanjem gnojiva, a kod lakših tala zadržavaju vlagu i štite tlo od erozije. Odabir siderata ovisi o klimi, tlu, plodoredu ali i vremenu u kojem se može zasijati, odnosno o tome kada je površina slobodna ili kada je skinut glavni usjev. Siderati se najčešće zasijavaju na proljeće ili krajem ljeta nakon skidanja žitarica, uljarica ili povrća. Takvi usjevi koji se zasijavaju krajem ljeta i ostaju kroz zimu kao pokrovni usjevi moraju biti otporni na niske temperature, oni ujedno i sprečavaju ispiranje nitrata u tlu, te je na taj način osigurano maksimalno iskorištavanje hraniva. Zaoravanje siderata ima povoljan utjecaj na teškim i na pjeskovitim tlima, naročito na površinama koje se gnoje samo mineralnim gnojivima. Za sjetvu siderata mogu se koristiti leguminoze ili neleguminozne vrste.

Najčešći leguminozni siderati su:

  1. Crvena i bijela djetelina (Trifolium pratense, Trifolium repens) – za zelenu gnojidbu se mogu sijati u rano proljeće ili krajem ljeta, dobro podnose srednje teška i teška tla.
  2. Inkarnatka (Trifolium incarnatum) – za zelenu gnojidbu se može sijati u proljeće ili krajem kolovoza, na laganim propusnim tlima.
  3. Smiljkita (Lotus corniculatus) – može se sijati u proljeće ili kasno ljeto, dobro podnosi ekstremne klimatske prilike.
  4. Lupina (Lupinus albus – bijela, L. luteus – žuta, L. angustifolius – plava) – sije se u rano proljeće, uspijeva na lakim pjeskovitim tlima, dobro podnosi kisela tla.
  5. Grahorica (Vicia villosa – maljava, Vicia sativa – obična grahorica) – može se sijati u proljeće ili ozima na jesen, na laganim i ilovastim tlima.
  6. Grahor (Lathyrus pratensis) – za zelenu gnojidbu se može sijati u proljeće na srednje teškim i teškim tlima.
  7. Kokotac (Melilotus albus) – sije se u proljeće na lakšim pjeskovitim tlima, dobro podnosi sušu.
  8. Bob konjski (Vicia faba) – sije se sredinom ožujka, dobro uspijeva na teškim, zbijenim i vlažnim tlima.
  9. Saradela (Ornithopus sativus) – sije se krajem proljeća, dobro uspijeva na laganim pjeskovitim tlima.
  10. Esparzeta (Onobrychis sativus) – sije se u proljeće ili krajem ljeta, uspijeva na tlima koja ne odgovaraju djetelinama, dobro podnosi sušu.

Najčešći neleguminozni siderati su:

  1. Repice (Brassica napus) – za zelenu gnojidbu se mogu sijati u proljeće ili krajem kolovoza, na ilovastim tlima, ne preporučuje se sijati prije kupusnjača.
  2. Ogrštica (Brassica rapa oleifera) – može se sijati krajem proljeća, postrno ili na jesen, dobro podnosi niske temperature, kao nematocidna biljka može se sijati prije krumpira ili repe ali ne prije kupusnjača.
  3. Gorušica (Sinapis alba) – može se sijati postrno ili na jesen, otporna je na niske temperature, smanjuje zaraženost tla nematodama prije repe ili krumpira.
  4. Uljana rotkva (Raphanus sativus) – može se sijati u proljeće ili postrno, ne podnosi niske temperature, nematocidna biljka, izbjegavati sjetvu prije kupusnjača.
  5. Facelija (Phacelia tanacetifolia) – sije se u proljeće ili postrno, uspijeva na laganim i ilovastim tlima, kao nematocidna biljka dobra je predkultura za kupusnjače, krumpir i repu.
  6. Heljda (Fagopyrum esculentum) – sije se krajem proljeća ili postrno, uspijeva na laganim pjeskovitim ali i ilovastim tlima, ne podnosi niske temperature, kao nematocidna biljka dobra je predkultura za većinu usjeva.

Učinak zelene gnojidbe

Za zelenu gnojidbu se mogu kombinirati smjese leguminoznih i neleguminoznih siderata, zbog bolje ekološke adaptacije i veće nadzemne i podzemne mase uz više biološki vezanog dušika (Cortes-Mora,F.A. i sur., 2010). Tako se u proljeće može sijati smjesa gorušice, facelije i jare grahorice, dok se u jesen mogu sijati grahorica i grašak u smjesi sa zobi ili raži koji se mogu koristiti i kao zelena krma. Gorušica, heljda i lupine imaju veliku sposobnost usvajanja teško topljivih fosfornih spojeva koja su kasnije lakše dostupna glavnim kulturama. Raž se također može koristiti za zelenu gnojidbu zbog alelopatskih utjecaja na korove i velike produkcije zelene mase. Odabir siderata i učinak zelene gnojidbe najviše ovise o klimi, tlu i plodoredu. Siderati zahtijevaju određenu količinu oborina (400-500 mm) koje bi tijekom vegetacije trebale biti pravilno raspoređene kako bi biljke izgradile čim veću količinu biljne mase. Neki siderati kao bob, grahor, stočni grašak i bijela djetelina dobro uspijevaju na teškim tlima, dok žuta lupina, heljda i saradela bolje uspijevaju na lakšim tlima. Većini siderata pogoduju neutralna tla s dovoljno kalcija, osim lupine koja dobro podnosi i kiselo tlo. Plodored se može planirati nekoliko godina unaprijed kako bi se siderati lakše interpolirali vremenski i prostorno između glavnih kultura. Vremenski interpolirani usjevi najčešće dolaze ljeti nakon skidanja glavnih usjeva i ostaju na površini do jeseni ili proljeća. Siderat zasijan na jesen kao ozimi usjev koristi ujedno i kao pokrovni usjev, koji sprečava eroziju na nagnutim terenima ali i ispiranje dušika. Najčešće se na težem tlu gdje u proljeće dolazi rani jari usjev, zaorava u kasnu jesen, dok se na lakšem tlu gdje dolazi kasni jari usjev, siderat zaorava tek u proljeće. Zaoravanje siderata na lakšem tlu u proljeće, bitno je zbog manjih gubitaka biološki vezanog dušika, što značajno utječe na povećanje prinosa narednog usjeva. Zbog većeg učinka zelene gnojidbe, usitnjena nadzemna masa zaorava se dublje kako ne bi smetala u predsjetvenoj pripremi tla. Količina organske tvari unesena zaoravanjem siderata ovisi o biljnoj vrsti kao i o vegetativnoj fazi biljke Pozitivan učinak zelene gnojidbe odražava se sljedeće dvije godine na povećanje prinosa kulture koja slijedi nakon zaoravanja siderata.

Važnost zelene gnojidbe

Osim pozitivnog utjecaja na fizikalna svojstva tla sve veći značaj zelene gnojidbe pripisuje se pedohigijeni tla zbog zastupljenosti manjeg broja kultura u plodoredu, naročito pri sjetvi siderata koji smanjuju zaraženost tla nematodama (heljda, facelija, gorušica). Vrijeme sjetve siderata ovisi o tome za koju kulturu želimo pripremiti tlo, da li će biti interpolirana između dva glavna usjeva, kao predusjev, kao pokrovni usjev ili u rjeđem slučaju kao glavni usjev ili korišten kao krmna kultura. Kulture koje se same sa sobom ne podnose kao što su: uljana repica, crvena djetelina, lucerna i grašak u plodored se uključuju tek nakon tri godine. Sjetva siderata nakon kalcizacije, naročito kalcifilnih kultura; ogrštica, repica, gorušica primjenjuje se prije sjetve glavnog usjeva radi smanjenja negativne posljedice kalcizacije na glavni usjev. Kako bi se osigurao pozitivan učinak zelene gnojidbe bitno je točno odrediti vrijeme zaoravanja siderata. Većina biljaka za zelenu gnojidbu zaorava se nakon cvatnje, usitnjavanjem nadzemne masa i unošenjem u tlo dva do tri tjedna prije sjetve glavnog usjeva. Na taj se način ostvaruje postupna razgradnja unesene organske tvari i lakše usvajanje hranjivih elemenata. U cilju održivog gospodarenja i sprječavanja degradacije tla, sjetva siderata bi osim ekološke osviještenost i učinkovitosti gospodarstva trebala biti neophodna mjera i sastavni dio svakog višegodišnjeg plodoreda.

                                                                                                Mara Bogović, dipl. ing.
rukovoditeljica Podružnice Varaždinske županije

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Ministarstvo poljoprivrede
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr