Problemi sa živicama - što se događa našim okućnicama

Problemi sa živicama - što se događa našim okućnicama

Prekrasne zelene ograde danas osim estetske funkcije imaju i niz ekološki pozitivnih strana. Ne postoji okućnica ili vrt u kojem nije zasađena barem jedna biljka koja ima funkciju zelenila, odnosno živice. Razloga za sadnju živice ima mnogo, no uvijek su povezani sa konstantnom zelenom bojom i ne prevelikom brigom. No da li je stvarno tako!?

U zadnje vrijeme u Savjetodavnu službu Varaždinske županije često primamo informacije o problemima na okućnicama i u ukrasnim vrtovima.

Najčešći problemi s kojima se susrećemo vezani su uz ukrasni šimšir (Buxus sempervirens) i tuje (Tuja occidentalis (Smaragd), Tuja plicata.)

Osim već nama poznatih bolesti kao što su hrđe, pjegavosti i gljivičnog raka, na šimširu se u zadnje dvije godine javlja noviji štetnik pod imenom šimširov moljac (Cydalima perspectalis).

Moljac je raširen i u svim susjednim zemljama. Pretpostavlja se da je u Hrvatsku ušao zaraženim sadnim materijalom. Leptirić je bjelkaste boje, jaja odlaže na donju stranu lišća. Mlade gusjenice su zelenkaste boje i sakrivene su u unutrašnjosti biljke gdje se hrane unutrašnjošću lista ostavljajući samo epidermu. Starije gusjenice su zelene boje sa karakterističnom debelom crnom crtom i tankim bijelim prugama te crnim točkama na leđnoj strani, a proždiru čitave listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom. Kukulje se skrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Dakle golobrst uz svilene niti koje zapredaju napadnute grančice šimšira prvi su znak temeljem kojeg možemo posumnjati da se radi o šimširovom moljcu. Štetnik ima dvije do tri generacije godišnje. Prezimi u stadiju gusjenice, a prva generacija se javlja u proljeće. Ovisno o vremenskim prilikama prisutan može biti do listopada. Štetnik za sada napada samo šimšir.

Najveći problem kod suzbijanja ovog štetnika je taj što se napad uočava dosta kasno. Mlade se gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti biljke, sakrivene te napad počinje iznutra. Kad se uoči štetnika obično štete budu već prilične što otežava i njegovo suzbijanje jer veće gusjenice su i jače otporne na insekticide, a i na jednoj biljci ih može biti po nekoliko stotina.

Jedna od prvih mjera je redovito pregledavanje biljaka u okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i pregledavati unutrašnjost biljaka. Što se direktnog suzbijanja tiče, ekološki najprihvatljivija mjera je odstranjivanje i uništavanje zapredaka u kojima gusjenica prezimljava preko zime. Također se u proljeće mogu grmovi dobro protresti ili oprati jakim mlazom vode (npr. miniwash) pri čemu gusjenice padnu na tlo te ih se tada treba uništiti. Isto tako, sve izgrižene dijelove, sve suhe i zaražene dijelove treba odstraniti i spaliti. Ponekad je potreban drastičan rez, pri čemu se čitavi gornji dio biljke odstrani, ostavi se samo niska stabljika i korijen, pa biljka ako je zdrava i dovoljno jaka istjera nove mladice.

Za sada u Hrvatskoj nemamo insekticide koji su registrirani za spomenutog štetnika, no postoje insekticidi koji su dozvoljeni za suzbijanje nekih drugih štetnika na ukrasnom bilju. Najbolje je kombinirati nekemijske i kemijske mjere. Borba protiv ovog štetnika može biti mukotrpna, jer se ponekad u usjevu mogu nalaziti svi razvojni stadiji gusjenica. Važno je naglasiti da je najbolje suzbijati mlade gusjenice, jer tada je učinkovitost insekticida najbolja, a ni štete nisu još prevelike.

Problemi s tujama obično se manifestiraju u vidu žućenja i osipanja iglica, venuća i sušenje cijelih grana i cijelih biljaka. Promjena boje biljaka prvi je znak da sa biljkom nešto nije u redu. Osim bolesti na tujama koje su obično gljivičnog porijekla, mogu se javiti i štetnici od kojih su najčešći obični crveni pauk (Tetranychus urticae), tujin miner (Argyresthia thuiella P.) i tripsi (Thrips tabaci, Frankliniella occidentalis P.)

Različita su razmišljanja vezano uz problematiku tuja. Struci je na prvom mjestu uvijek kupnja zdravog sadnog materijala, jer samo takve sadnice imaju mogućnost izrasti u kvalitetne i zdrave biljke. Mnogi će upravo u tome naći problem. Otvaranjem granica, nemarom te lošim matičnim uzgojem na hrvatskom tržištu ima pored kvalitetnog i velika količina nekvalitetnog sadnog materijala.

Sadnja svake biljke, a naročito višegodišnjih biljaka zahtjeva posebnu pažnju. Prilikom sadnje biljci se osigurava dobar start. Položaj, dubina i veličina sadne jame, gnojivo, zalijevanje samo su neki od elemenata na koje treba paziti prilikom sadnje. Najvažniji proces prilikom sadnje je ukorjenjavanje. Kažu da su tuje specifične po tom da kada se jednom ukorijene, uz pravilnu njegu mogu trajati godinama. No ponekad kada i sve napravite kako treba, biljke počnu propadati te se vrlo vjerojatno radi o nekom patogenu. Prije nego krenemo u determinaciju bolesti ili štetnika trebamo isključiti klimatske prilike kao što su previše ili premalo vode, visoke ili jako niske temperature, tuča.

Najbolji dijagnostičar svakog usjeva upravo je sam vlasnik. On je naime prva osoba koja uoči promjene, a pravovremena dijagnostika ključ je pravovremene zaštite i suzbijanje bolesti i štetnika. Od bolesti koje se javljaju najčešća su gljivična oboljenja, no moramo imati na umu da naseljavanje gljivica na tuje često može biti posljedica napada nekog štetnika, pa nam gljivično oboljenje nije primarni problem, što znači da će ga biljka sama riješiti ako suzbijemo primarnog štetnika. No u slučaju da je gljivično oboljenje primarno, bolest možemo riješiti bakrenim pripravcima i nekim specifičnim fungicidima ovisno o tipu bolesti (Mankozeb, Kaptan, Fosetil, sl).

Pojavi moljca minera možemo pratiti žutim ljepljivim pločama, te suzbijati kada primijetimo intenzivniju pojavu i odlaganje jajašca iz koje se razvije ličinka. Ličinka bušeći grane i prekidanjem ishrane uzrokuje sušenje gornjeg dijela biljke. Suzbijaju se insekticidima kada se primijeti njihov let i odlaganje jajašca koja možemo tražiti na počecima bočnih grana uz deblo.

Osim moljca u ovakvim vrućim i sparnim ljetima čest štetnik ukrasnih živica su tripsi i obični crveni pauk. Štete koje uzrokuju ova dva sitna kukca manifestiraju se kao brojne sitne bjeličasto-srebrnaste točkice koje se spajaju i dok zahvate cijelu površinu lista on otpada, tako da su dijelovi pojedinih živica gotovo bez lišća. Obični crveni pauk suzbija se akaricidima na bazi fenazakina i spirodiklofena, a tripsi insekticidima na bazi abamektina.

Tijekom vegetacije, naročito u ljetima sa vrlo visokom temperaturom i malo oborina, preporučljivo je u par navrata biljkama dodavati aminokiseline. Aminokiseline su sastavni dio proteina te i sastavni dio svake stanice. Bez obzira što ih biljka u normalnim okolnostima sintetizira u dovoljnoj količini, u vrijeme stresa kao što su suše, visoke temperature, tuče, prekomjerne vlage, preniske temperature, dodavanjem preparata sa visokim sadržajem aminokiselina, biljci pomažemo da se brže i lakše oporavi od stresova. Na tržištu postoje različiti pripravci koji u sebi sadrže iskoristive aminokiseline te ih možete pronaći i poljoprivrednim ljekarnama.

Isto tako pod pojmom redovitog održavanja preporuča se zimsko prskanje živice kombinacijom mineralnih ulja i fungicida.

Najčešće u prirodi postoji ravnoteža. Pravilnom njegom nasada biljke su u dobroj kondiciji i sposobne su se same oduprijeti nametnicima.

Za sve nedoumice, probleme koje imate sa svojim biljkama slobodno se obratite agronomima u Savjetodavnu službu gdje ćemo vam determinirati patogena i dati adekvatan savjet.

Izvor: Savjetodavna služba

Odrasle gusjenice na šimširu
Izgled šteta

Izvor: Savjetodavna služba

Štete na tujama          

Borić Martina, dipl. ing. agr.
stručni savjetnik

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Ministarstvo poljoprivrede
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr