Smanjenje stresa od suše kod povrtnih kultura i navodnjavanje

Smanjenje stresa od suše kod povrtnih kultura i navodnjavanje

Povrtne kulture sastoje se većim dijelom od vode (70 – 90 % ), stoga su itekako osjetljive na njezino pomanjkanje.

Proizvodnja takovih kultura bez navodnjavanja je nezamisliva i bila bi neisplativa. Najveći problem pojavljuje se u ljetnim mjesecima kada ima i najmanje oborina. Upravo ova godina i vrući ljetni mjeseci potvrđuju činjenicu da bez planskog navodnjavanja nije moguće očekivati bilo kakve prinose kod proizvodnje  povrća.

Osim potrebe za navodnjavanjem povrtnih kultura, da bi se umanjio stres od topline i UV zraka, preporučuje se koristiti biostimulatore, s naglašenim sadržajem amino i huminskih kiselina (npr. Drin, Polyfid i sl.) te korištenje vitamina i morskih algi, koji pomažu prevladavanju stresa. Tako se npr. redovito preporučuje folijarna prihrana kalcijem plodovitog povrća. Sve te pripravke valjalo je koristiti i preventivno, prije nastupanja visokih temperatura i nedostatka vode, da bi biljke u stresnim uvjetima imale više energije za preživljavanje..

Ovisno o kulturama, koje se uzgajaju i u kojem su razvojnom stadiju, svaka od njih ima različite potrebe za vodom.

Povrtlarske kulture, poput rajčice, paprike, patlidžana, lubenice i dinje najbolje je navodnjavati kapanjem, bez orošavanja nadzemnih dijelova biljke. Upravo te vrste povrća zahtijevaju najviše vode u fazi plodonošenja.

Za razliku od plodovitog povrća, sve vrste kupusnjača, kao i zelena salata, za optimalni uzgoj zahtijevaju istodobno dobru vlagu u tlu i zraku pa se preporučuje njihovo zalijevanje kišenjem, dok za korjenasto povrće vrijedi pravilo kontinuiranog navodnjavanja tijekom cijele vegetacije.

Kada zalijevati?

Najbolji rezultati navodnjavanja, zbog najmanjih razlika temperature vode i temperature zraka, postižu se rano ujutro, odnosno kasno navečer, kada će ostati dovoljno vremena da se voda upije u tlo i na taj se način smanji njezino isparavanje, a ujedno je i učinkovitost navodnjavanja veća.

Isto tako, navodnjavanje navečer ili kroz noć ima prednost, zbog smanjenja temperaturnog šoka od hladne vode, kojom se vrši navodnjavanje, ako se koristi podzemna voda.

Načini navodnjavanja

U proizvodnji povrća koriste se različiti sustavi navodnjavanja, koji se mogu svrstati u četiri osnovne skupine: površinsko navodnjavanje, podzemno navodnjavanje, navodnjavanje kišenjem i lokalizirano ili ciljano navodnjavanje.

Površinsko navodnjavanje ili navodnjavanje «plavljenjem» je najčešći način navodnjavanja. Osnovna karakteristika tog načina navodnjavanja je da voda, dovedena gravitacijom ili pod tlakom, u tankom sloju stagnira ili teče po površini tla te ulazeći u tlo do dubine rasprostiranja korjenova sustava osigurava vodu za nesmetan rast i razvoj biljaka.

Podzemno navodnjavanje (subirigacija) je metoda, gdje se voda dovodi otvorenim kanalima i/ili podzemnim cijevima te infiltrirajući se u tlo i dizanjem uslijed kapilarnih sila osigurava vodu u zoni rizosfere.

Navodnjavanje kišenjem se počelo koristiti razvojem strojeva i crpki, a posebice rasprskivača. Taj način navodnjavanja simulira kišu. Negativna strana je što se ne postiže potpuno ravnomjerna raspodjela vode po cijeloj kišenoj površini. Kod tog načina navodnjavanja često se stvara i pokorica. I pored tih negativnih osobina ovaj se način navodnjavanja danas vrlo često koristi u praksi, jer ima velikih prednosti u odnosu na površinsko navodnjavanje.

Lokalizirano navodnjavanje („kap po kap“ ili navodnjavanje kapanjem) daje vodu u malim količinama na određeni dio poljoprivredne površine. Ono je našlo svoju primjenu ponajprije u zaštićenim prostorima (staklenici, plastenici), u kojima se uglavnom uzgaja povrće.

Kakvom vodom zalijevati?

Kvaliteta vode ima važnu ulogu za dobar razvoj biljke i dobre prinose. Najkvalitetnija voda je kišnica te slatka riječna i jezerska voda, voda koja je odstajala, jer takva voda prvenstveno nije hladna i mekša je. Ako se radi o manjim povrtnjacima, svakako treba voditi računa i o higijeni posuda, u kojima se drži voda za zalijevanje.

Preduvjeti uspješnog navodnjavanja:

  • treba dobro poznavati tlo i njegova temeljna svojstva;
  • osigurati dovoljno vode zadovoljavajuće kakvoće;
  • urediti tlo – hidro i agromelioracije;
  • kvalitetna odvodnja;
  • dobra agrotehnika: obrada, gnojidba, zaštita od korova, bolesti i  štetnika, njega usjeva;
  • pravilno odrediti potrebe za vodom uzgajane kulture;
  • utvrditi približno točan trenutak početka navodnjavanja;
  • imati pouzdanu opremu za navodnjavanje;
  • pravilno dozirati količinu vode (ne previše, ne premalo - optimalno).

Povrće, koje se uzgaja u zaštićenim prostorima, nije izloženo direktnim sunčevim zrakama pa su i ožegotine, koje se javljaju prvenstveno na plodovitom povrću, manjeg obima. Ipak se preporučuje zasjenjivanje zaštićenih prostora mrežama ili premazivanjem vanjskih strana plastenika s vapnom. Isto tako, zaštićene prostore je potrebno kontinuirano provjetravati i ugraditi sustave ventilacije, da bi se smanjila temperatura u zaštićenom prostoru, ali i kondenzacija. U zaštićenim prostorima obvezatno se koristi sustav navodnjavanja kapanjem.

Kod proizvodnje povrća na otvorenom također je moguće postaviti mreže za zasjenjivanje, koje sprečavaju pojavu ožegotina i dodatno štite usjev od ptica, koje često u potrazi za vodom čine značajne štete na povrću.

Izrazito visoke temperature pogoduju razvoju štetnika pa svakako treba svakodnevno vršiti pregled povrtlarskih usjeva, a isto tako prilikom vlaženja kultura moguć je razvoj i biljnih bolesti. Potrebno je kontinuirano kontrolirati plodovito povrće radi pojave bolesti: plamenjače, pepelnice, baršunaste plijesni, pjegavosti te za tretiranje koristiti pripravke kratke karence. Posebno treba obratiti pozornost na suzbijanje druge generacije kukuruznog moljca, koji je polifagan štetnik te štetnika, kao što su tripsi, štitasti moljci, gusjenice, grinje, uši. 

Zaštitu od biljnih bolesti i štetnika treba provoditi prema preporukama Savjetodavne službe.

Također je preporuka da se plodovi s ožegotinama uklone s proizvodne površine, radi sprečavanja pojave bolesti.

Slike 1. i 2. Vidljivi  znakovi suše i pojave ožegotina na plodovima paprike u uzgoju na otvorenome u okolici Belog Manastira (Foto: Judita Gerber)

Jelena Stipetić, dipl. ing. agr., viša stručna savjetnica hortikulture
Judita Gerber, mag. ing. agr., stručna savjetnica hortikulture
Mara Maglić, dipl. ing. agr., viša stručna savjetnica zaštite bilja

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Ministarstvo poljoprivrede
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr