Ožegotine od sunca na grožđu

Ožegotine od sunca na grožđu

U srpnju se u vinogradima obično obavlja prorjeđivanje dijela lišća u zoni grožđa, u svrhu prozračivanja zone grožđa.

Pri tome treba pripaziti na količinu lišća, koja se uklanja. Posao uklanjanja jednog dijela lisne mase iz zone grožđa – prorjeđivanje, kao mjera zelene rezidbe, radi se na način da se istovremeno, zajedno sa zapercima, odbaci i dio starog lišća.

Na taj se način stvaraju povoljniji mikroklimatski uvjeti u zoni grožđa tj. lakše je prozračivanje grozdova, smanjena je zapara, jer je manje vlage, a temperature su niže. Također, kada lisna masa nije tako gusta, omogućena je bolja aplikacija sredstava za zaštitu bilja u zoni grožđa, a time je njihova učinkovitost bolja, posebno kod kontaktnih pripravaka.

U praksi se nerijetko zona grožđa doslovno ogoli, što nije potpuno bezazleno. Naime, kod ekstremno visokih temperatura, koje na suncu nerijetko prelaze 50 °C te uz UV indeks (indeks ultraljubičastog zračenja) 9 i više, kao što je slučaj uprav ovih srpanjskih dana, dolazi do pojave sunčanih ožegotina na grozdovima.

Od sorata, na snažno sunčevo zračenje i na pojavu sunčanih ožegotina posebno su osjetljive bijeli kultivari rajnski rizling i incrocio manzoni. Kod tih oštećenja karakteristična su ulegnuća, koja se u početku javljaju samo na osunčanoj strani bobe, a kasnije može biti zahvaćen i manji dio cijele bobice. Čitav grozd djeluje kao da ga je netko na osunčanom dijelu spržio vrućom peglom, a boja bobice na tim sprženim mjestima je tamnoljubičaste do crne boje. Spomenuta oštećenja treba razlikovati od simptoma, koja nastaju kao posljedica kasne peronospore grozda, jer se kod peronospore čitave bobe suše i mijenjaju boju.

Slike 1. i 2. Simptomi ožegotina na sorti rizling rajnski na području vinogorja Varaždin, srpanj 2015. (Foto: M. Matovinović)

Slike 3. i 4. Simptomi ožegotina na sorti incrocio manzoni na istom vinogorju, srpanj 2015. (Foto: M. Matovinović)

 

Preporuka

Kod plijevljenja iz zone grožđa treba ukloniti otprilike 30 % lišća i to dijelom zaperke, a dijelom i staro lišće, tako da grožđe sazrijeva u polusjeni. U praksi se pokazalo da grožđe, koje je bilo izloženo direktnom utjecaju sunca, ne nakupi više šećera od grožđa koje je raslo u polusjeni. Razlog tome je činjenica da se „tvornica“ za stvaranje šećera nalazi u lišću, a ne u grožđu.

Zaperke, koji rastu na višim dijelovima trsa, ne treba uklanjati, osim ako izrazito ne smetaju prilikom agrotehničkih zahvata ili postoji opasnost od njihovog lomljenja na zadnjoj žici. Na njima se zameću grozdići iz ljetnih pupova, tzv. „martinjsko grožđe ili martinščak“. To grožđe je jako važno u sušnim godinama, kada je sadržaj ukupnih kiselina u zrelom grožđu nizak, kao što je npr. bilo 2012., i može poslužiti kao najbolji i najprirodniji izvor kiselina za zakiseljavanje mošta.

Također treba naglasiti ne manje važan loš utjecaj sprženih boba na kvalitetu mošta i kasnije vina, što može rezultirati različitim defektima mirisa i okusa, kao što su npr. povišena boja, smećkasti tonovi, okus na kuhano i spaljenu gumu. Drugim riječima, općenito se to odražava na lošiju organoleptiku vina.

Miroslav Matovinović, dipl. inž. agr., viši stručni savjetnik hortikulture

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Ministarstvo poljoprivrede
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr